Krštenje

Što je potrebno za krštenje djeteta?

1. Dogovoriti termin krštenja, prijaviti dijete za krštenje te u uredu ispuniti Prijavu za krštenje (Anmeldung zur Taufe), u redovitim okolnostima, barem mjesec dana prije krštenja.
2. Kopija rodnog lista djeteta (Geburtsurkunde).
3. Potvrda za kumstvo iz župe stanovanja, ako netko stanuje u Njemačkoj izvan naše misije te potvrda o obavljenim sakramentima, potrebnim za kumstvo, ako je netko kršten, krizman, vjenčan… izvan naše misije.
4. Obaviti pripremu za krštenje u uredu sa svećenikom.
5. Ako barem jedan od roditelja nije član Crkve, sakrament krštenja nije moguće obaviti, osim u smrtnoj opasnosti. O tome i o ostalim uvjetima krštenja i kumstva pogledati ovdje kako slijedi:

Kan. 849 – Krst, vrata sakramenata, stvarni ili barem krst želje, prijeko potreban za spasenje, po kojem se ljudi oslobađaju od grijeha, preporađaju za djecu Božju i neizbrisivim biljegom suobličeni Kristu pritjelovljuju Crkvi, valjano se podjeljuje samo pranjem pravom vodom s potrebnim riječima forme.
Kan. 850 – Krst se podjeljuje po redu propisanu u odobrenim bogoslužnim knjigama, osim u slučaju hitne potrebe, kad se mora obdržavati samo ono što se traži za valjanost sakramenata.
Kan. 851 – Krštenje treba da se dolično pripravi; stoga:
1. odrasla osoba koja se namjerava krstiti neka bude primljena u katekumenat i neka, ako je moguće, postupno bude dovedena do sakramentalnog pristupa, prema redu pristupa koji je prilagodila biskupska konferencija i prema posebnim odredbama koje je ona donijela;
2. roditelji djeteta koje treba da se krsti, a i oni koji će preuzeti zadaću kumova, neka se pravo pouče o značenju toga sakramenta i o obvezama koje su s njim povezane; neka se župnik osobno ili preko drugih pobrine da se roditelji pravo priprave pastoralnim poticajima, pa i zajedničkom molitvom, okupljajući više obitelji i pohađajući ih kad je to moguće.
Kan. 852 - § 1. Propisi sadržani u kanonima o krštenju odraslih primjenjuju se na sve koji su prešli dob djetinjstva i koji su stekli sposobnost da se služe razumom.
§ 2. S djetetom se izjednačuje, i što se tiče krštenja, tko nije umno razvijen.
Kan. 853 – Voda koja treba da se upotrijebi u podjeljivanju krsta mora biti, osim u potrebi, blagoslovljena po propisima bogoslužnih knjiga.
Kan. 854 – Neka se krsti ili uranjanjem ili polijevanjem, uz obdržavanje propisa biskupske konferencije.
Kan. 855 – Roditelji, kumovi i župnik neka se brinu da se ne dade ime tuđe kršćanskom osjećaju.
Kan. 856 – Iako se može krstiti svakog dana, ipak se preporučuje da se redovito krsti u nedjelju ili, ako je moguće, u vazmenom bdjenju.
Kan. 857 - § 1. Vlastito je mjesto krštenja, osim u potrebi, crkva ili kapela.
§ 2. Neka bude pravilo da se odrasla osoba krsti u svojoj župnoj crkvi, a dijete u vlastitoj župnoj crkvi roditelja, osim ako drukčije savjetuje opravdan razlog.
Kan. 858 - § 1. Neka svaka župna crkva ima krsni zdenac, uz poštovanje već stečenog skupnog prava drugih crkava.
§ 2. Mjesni ordinarij može, pošto se posavjetuje s mjesnim župnikom, radi udobnosti vjernika dopustiti ili zapovjediti da krsni zdenac bude i u drugoj crkvi ili kapeli u granicama župe.
Kan. 859 – Ako krštenik zbog udaljenosti mjesta ili drugih okolnosti ne može bez velike poteškoće doći ili biti donesen u župnu crkvu ili drugu crkvu ili kapelu o kojima se govori u kan. 858, § 2, može se i mora se moći krstiti u drugoj bližoj crkvi ili kapeli ili također na drugom doličnu mjestu.
Kan. 860 - § 1. Neka se bez potrebe ne krsti u privatnim kućama, osim ako je to zbog važna razloga dopustio mjesni ordinarij.
§ 2. Neka se u bolnicama, ako dijecezanski biskup ne odredi drukčije, ne krsti, osim ako to traži potreba ili ako na to sili koji drugi pastoralni razlog.

Krstitelj
Kan. 861 - § 1. Redoviti je krstitelj biskup, prezbiter ili đakon, uz obdržavanje propisa kan. 530, br. 1.
§ 2. Ako je redoviti krstitelj odsutan ili spriječen, dopušteno krsti katehist ili tko drugi koga je mjesni ordinarij za tu zadaću ovlastio, dapače, ako prijeka potreba traži, i svaki čovjek koji ima potrebnu nakanu; neka se pastiri duša, osobito župnik, brinu da vjernici budu poučeni o ispravnom načinu krštavanja.
Kan. 862 – Nitko ne smije, osim u prijekoj potrebi, bez potrebne dozvole krstiti na tuđem području, pa ni svoje podložnike.
Kan. 863 – Neka se o krštenju odraslih, barem onih koji su navršili četrnaest godina, obavijesti dijecezanski biskup da ih, ako smatra da je potrebno, on sam krsti.

Krštenici

Kan. 864 – Krst može primiti svaka osoba i samo osoba koja još nije krštena.
Kan. 865 - § 1. Da bi se odrasla osoba mogla krstiti, traži se da je očitovala volju da se krsti, da je dovoljno poučena u vjerskim istinama i kršćanskim obvezama i da je katekumenatom prokušana u kršćanskom životu; neka se također potakne da se pokaje za svoje grijehe.
§ 2. Odrasla osoba koja se nalazi u smrtnoj pogibelji može se krstiti ako ima neko znanje o glavnim vjerskim istinama, ako na bilo koji način očituje svoju nakanu da se krsti i ako obeća da će obdržavati zapovijedi kršćanske vjere.
Kan. 866 – Odrasla osoba koja se krsti neka odmah nakon krštenja primi potvrdu, neka sudjeluje u euharistijskom slavlju i primi pričest, osim ako to priječi važan razlog.
Kan. 867 - § 1. Roditelji su dužni pobrinuti se da se djeca krste u prvim tjednima; neka što prije poslije rođenja, dapače, i prije rođenja, pođu k župniku da zamole sakrament za dijete i neka se za krštenje priprave na potreban način.
§ 2. Ako je dijete u smrtnoj pogibelji, neka se krsti bez ikakve odgode.
Kan. 868 - § 1. Da bi se dijete dopušteno krstilo, potrebno je:
1. da pristanu roditelji, barem jedan od njih ili tko ih zakonito zamjenjuje;
2. da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima.
§ 2. Dijete katoličkih, dapače, i nekatoličkih roditelja, u smrtnoj pogibelji dopušteno se krsti, pa i protiv volje roditelja.
Kan. 869 - § 1. Ako se sumnja da li je tko kršten ili u valjanost krštenja, a dvojba i nakon ozbiljna istraživanja ostaje, neka se krsti uvjetno.
§ 2. Oni koji su kršteni u nekatoličkoj crkvenoj zajednici ne treba da se krste uvjetno, osim ako ima ozbiljna razloga za dvojbu o valjanosti krštenja, pošto se ispitaju materija i riječi forme upotrijebljene u krštenju te nakana odrasle osobe koja se krsti i krstitelja.
§ 3. Ali ako, u slučajevima o kojima se govori u §§ 1 i 2, ostane dvojbenom podjela ili valjanost krštenja, neka se ne podijeli krst, osim pošto se kršteniku, ako je odrasla osoba, izloži nauk o sakramentu krsta i pošto se njemu ili, ako se radi o djetetu, njegovim roditeljima obrazloži dvojba o valjanosti krštenja.
Kan. 870 – Izloženo ili nađeno dijete se krsti, osim ako se pomnim istraživanjem utvrdi da je već kršteno.
Kan. 871 – Nedonoščad, ako su živa, neka se krste kad god je to moguće.

Kumovi

 

Kan. 872 – Neka se kršteniku, ako je moguće, dade kum, čija je zadaća pomagati odraslom kršteniku u pristupu u kršćanstvo, a krštenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje i isto tako nastojati da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno vrši s njim povezane obveze.
Kan. 873 – Neka se uzme samo jedan kum ili jedna kuma ili i kum i kuma.
Kan. 874 - § 1. Da bi se kumu dopustilo preuzeti služba kuma, potrebno je:
1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
2. da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
5. da nije otac ili majka krštenika.
§ 2. Krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok krštenja, i to jedino zajedno s katoličkim kumom.

Dokazivanje i upis krštenja

 

Kan. 875 – Tko krsti, neka se pobrine da bude, ako nema kuma, prisutan barem svjedok pomoću kojega se može dokazati da je krštenje obavljeno.
Kan. 876 – Da bi se dokazalo da je krst podijeljen, ako se time nikomu ne nanosi šteta, dovoljna je izjava jednoga besprijekornog svjedoka ili prisega krštenoga, ako je kršten u odrasloj dobi.
Kan. 877 - § 1. Župnik mjesta u kojemu se krst slavi mora brižljivo i bez ikakve odgode upisati u maticu krštenih imena krštenika, krstitelja, roditelja, kumova i svjedoka, ako su bili prisutni, te mjesto i dan krštenja, naznačivši istodobno dan i mjesto rođenja.
§ 2. Ako se radi o djetetu neudane majke, treba unijeti ime majke ako je njezino majčinstvo javno poznato ili ako to ona svojevoljno napismeno ili pred dvama svjedocima zatraži; isto tako treba upisati i očevo ime ako je njegovo očinstvo dokazano nekom javnom ispravom ili izjavom njega samoga pred župnikom i dvama svjedocima; u drugim slučajevima neka se krštenik upiše a da se ne navede ime oca ili roditelja.
§ 3. Ako se radi o posvojenom djetetu, neka se upišu imena posvojitelja i, barem ako se tako čini u svjetovnim matičnim knjigama dotičnog kraja, naravnih roditelja prema odredbi §§ 1 i 2 i u skladu s propisima biskupske konferencije.
Kan. 878 – Ako nije krstio župnik ili ako krst nije podijeljen u njegovoj prisutnosti, krstitelj, tko god on bio, mora o obavljenom krštenju obavijestiti župnika župe u kojoj je krštenje obavljeno da ga upiše prema odredbi kan. 877, § 1.